Isprobajte Xi Jinpinga za “Genocid Ujgura” na Međunarodnom sudu
Slijedi niz kolumni Masayukija Takayame u Themisu, mjesečnom časopisu specijaliziranom za pretplate, koji sam dobio 28. veljače.
Ovaj članak također dokazuje da je on jedini novinar u poslijeratnom svijetu.
To je obavezno štivo za Japance i ljude širom svijeta.
Isprobajte Xi Jinpinga za “Genocid Ujgura” na Međunarodnom sudu
Premijer Kishida ne smije dopustiti Kini da nastavi s kršenjem suvereniteta i brutalnim barbarstvom.
Brutalni vjerski sukob u Bosni
Josip Tito, koji je nakon rata vodio Jugoslaviju 30 godina, bio je snažan čovjek.
Iako je komunistička nacija u istočnoj Europi, Sovjetski Savez nije osvojio samo zato što ne koketira sa Sjedinjenim Državama.
Mogao bi natjerati SAD da osiguraju sigurnosna jamstva pod boljim uvjetima od Japana, pa čak i opskrbe oružjem kroz njegovo cjenkanje.
Ali vladati je bilo teško.
Na sjeveru federacije, Titova domovina bila je katolička Republika Hrvatska. Diljem muslimanske Bosne suočio se s moćnom srpskom nacijom istočne pravoslavne crkve.
Japanci koji nisu upoznati s religijom to ne znaju. Ipak, za katolike i protestante istočna pravoslavna crkva je neoprostiva od islama, a zapravo se Srbija i Hrvatska već duže vrijeme međusobno ubijaju.
I hrvatski Tito rado je zlostavljao i slabio Srbiju.
Jedna od njegovih mjera bila je poticanje muslimanskih Albanaca da se nasele na Kosovu, duhovnom domu Srba, što bi bio Kyoto u Japanu.
Srbi su bili duboko ljuti.
Ali Tito nije bio besmrtan.
Kad je on umro i hladnoratovski mehanizam se počeo raspadati, Srbija je brzo preuzela kontrolu nad jugoslavenskom federacijom i protjerala Albance s Kosova.
Osim toga, pokušala je odvojiti srpski okrug u Republici Bosni.
To je naljutilo Hrvatsku, a u srednjoj zoni počeo je kobni sukob dviju strana.
To je ono što je poznato kao Bosanski rat.
Prigušena ogorčenost Srba je izbila na plan i počeli su progoniti Hrvate koji žive u Bosni.
Ako su se opirali, to ih je ubilo.
Prilikom zarobljavanja, “Hrvatima su amputirani prstenjak i mali prst desne ruke” (Beverly Allen, Silovanje za etničko čišćenje).
Presiječete li križ s preostala tri prsta, to će biti ispravan način da ga prerežete u istočnoj pravoslavnoj crkvi.
Bilo je to promišljeno uznemiravanje.
Ipak je bilo bolje “ogoliti desetke ljudi i gurnuti ih u četvrtastu rupu.
Ako drugome odgrizete testise, to vam jamči život. (Ibid.)
Tako se priča o okrutnosti Srbije, a zapravo se Hrvatska udružila s nacistima da bi je dala Srbima tijekom posljednjeg svjetskog rata.
Bilo je s obje strane.
Uništavanje islamskog društva jedno za drugim
U Bosni je bilo dva miliona muslimana.
Preobratili su se u doba Osmanlija i sada su na strani ugnjetavanja Srba sa Hrvatima.
Srbija ih je mrzila koliko i Kosovo i naredila im da odu.
Kada su to odbili, „srpski vojnici su napali selo i izvukli nekoliko djevica na seoski trg radi javnog silovanja.
Za muslimane je općenje s nevjernicima veliki grijeh koji izaziva Allahovu srdžbu.
Žene koje su silovane i njihove obitelji ne bi imale gdje boraviti.
Napustili su selo.
Ali one koji su ostali čekala ih je gora tragedija.
Srpski vojnici otimali su mlade djevojke i žene i slali ih da utješe ženske domove u preuređenim hotelima i bolnicama.
Žene su silovane i zatvorene sve dok nisu zatrudnjele i nisu mogle pobaciti da bi rodile nevjerničku djecu.
Islamsko društvo je na taj način uništeno.
U izvješću Bashoonija, koje je predstavljeno Ujedinjenim narodima, utvrđeno je da silovatelji nisu bili samo Srbi, već i “časnici Zaštitnih snaga UN-a (UNPROFOR). Časnici UNPROFOR-a i zapadni časnici promatračke misije UN-a također su bili redovni. (UNPROFOR).
No, Hrvatsku su pratile NATO snage sastavljene od katoličkih i protestantskih država te zapadnih medija.
Prekinuli su nezgodne priče, osudili srpske zločine i stali na stranu kosovskih muslimana. Konačno, NATO zrakoplovi bombardirali su Beograd, glavni grad Srbije, a Srbija se predala.
Ujedinjeni narodi su osnovali međunarodni sud, a međunarodno tužiteljsko vijeće optužilo je tadašnjeg jugoslovenskog predsjednika Miloševića i njegove ljude za vođenje genocida u Bosni.
Milošević je umro u zatvoru, ali je 90 drugih osuđeno na više od 40 godina.
Djela Miloševića i drugih bila su nemilosrdna, ali su bila ukorijenjena u vjerskom sukobu s Hrvatskom.
Akcije Kine gore od Bosne
Hrvatska strana nije imala pravo jednostrano kritizirati, niti je Tito imao pravo jednostrano zauzeti Kosovo koje je bilo srpski teritorij.
To je užas vjerskih sukoba, ali država čini genocid samo zbog teritorijalne pohlepe bez ikakve osnove, čak ni vjere.
To je Kina, koju vodi Xi Jinping.
Ova zemlja je kroz povijest koristila takozvane središnje ravnice kao svoju zemlju i izgradila je Veliki zid China na svojim granicama.
Sadašnji Veliki zid izgrađen je u vrijeme dinastije Ming.
U posljednjem svjetskom ratu Kina je postala pijun SAD-a i vodila rat protiv Japana.
Možda su kao nagradu, nakon rata, preuzeli suverenitet Mandžurije kao nešto što se podrazumijeva i čak pogubili Aisina Giora Xianyua (Yoshiko Kawashima), člana kraljevske obitelji.
Mongoli su također napadali, ubijajući muškarce brutalnije od Srba, uključujući i drobljenje njihovih lubanja tako što su im na glavu stavljali željezne njuške. Žene su silovane, a Kinezi su im grubim užetom uništavali genitalije kako ne bi rađali djecu.
Kod Ujgura, Kinezi su sve muškarce odvojili u koncentracijske logore, prisilili ih na otpad od islama, a ako se nisu povinovali, Kinezi su im uzimali organe i ubijali ih.
U obitelji u kojima ostaju samo žene, Kinezi ulaze pod krinkom nadzora, siluju kćeri i žene i tjeraju ih na rađanje.
Američki državni tajnik Blinken optužuje Ujgurske žene da su se udale za Kineze i podvrgle sterilizaciji, čineći više “neiskreni genocid” od Bosne.
Britanski narodni sud izvještava da se sve brutalnosti temelje na naredbi Xi Jinpinga.
Ne mogu razumjeti zašto premijer Kishida slavi Olimpijske igre u Pekingu, opraštajući takvo kršenje suvereniteta i barbarstvo.
Japan bi trebao tražiti od UN-a da otvori međunarodni sud za suđenje Xi Jinpingu jednako nepristrano kao što je to činio Milošević.
Kinezi će iskoristiti svoje pravo veta, ali im ne smijemo dopustiti da ga koriste u humanitarnim pitanjima.
