Slijedi serijska kolumna Yoshiko Sakuraija, koja uspješno završava tjednik Shincho objavljen 17. veljače.
Ovaj rad također dokazuje da je ona nacionalno blago, vrhovno nacionalno blago koje je definirao Saicho.
Sljedeće činjenice su nove za mene i ostatak svijeta.
Ova činjenica također dokazuje da je točan moj govor da su Ujedinjeni narodi traljava organizacija.
Ukrajina je odustala od svog bivšeg nuklearnog oružja i predala ga glasnogovorniku, vjerujući da su se sve stalne članice UN-a obvezale da neće napasti Ukrajinu.
Ali sada, nijedna zemlja nije spremna vojno intervenirati kako bi pomogla Ukrajini.
Dakle, Ukrajinci se doslovno očajnički žele boriti sami.
Sljedeće točke također ističu da zemlje poput Kine i Rusije koriste UN za svoju propagandu.
Kina i Rusija su tvrdile da su prave demokracije i hvalile su svoju usredotočenost na UN.
Vjeruju da mogu pobijediti ako uključe slabije zemlje i nadmaše ih.
Rusija je podržala “politiku jedne Kine” i izjavila da je “Tajvan dio Kine” i “Rusija ne dopušta nezavisnost Tajvana”.
Rusija se protivi indo-pacifičkoj strategiji koju predvode SAD-Japan za stvaranje zatvorenog blokovskog kruga i snažno se protivi AUKUS-u.
Rusija je također osudila ispuštanje tritijeve vode od Japana u ocean.
To je obavezno štivo za Japance i ostatak svijeta.
Ukrajinska kriza vam nije strana.

11. veljače američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan preporučio je da svi Amerikanci koji žive u Ukrajini evakuiraju zemlju u roku od 48 sati.
    Rekao je da je ruska invazija na Ukrajinu moguća tijekom Zimskih olimpijskih igara u Pekingu, koje se zatvaraju 20. veljače, te da bi invazija mogla započeti zračnim napadima i raketnim napadima koji bi mogli ubiti civile bilo koje nacionalnosti.
    Predsjednik neće riskirati slanje američkih vojnika u ratnu zonu kako bi spasili ljude koji su mogli otići, ali nisu”, rekao je.
    New York Times izvijestio je da se oko 150 američkih vojnika stacioniranih za obuku ukrajinskih vojnika povuklo tijekom vikenda 12. i 13. ožujka te da je broj unajmljenih i privatnih zrakoplova koji su letjeli iz zračne luke u Kijevu s Amerikancima u avionu bio najveći u posljednjih šest godina.
    Jasno je da je Bidenova administracija odlučna ne intervenirati vojno u Ukrajini, bez obzira na situaciju.
    U tom kontekstu, molba ukrajinskog predsjednika Zelenskog Bidenu da posjeti ukrajinski glavni grad Kijev u sljedeća dva do tri dana, rekavši da bi to zasigurno pomogla u smanjenju napetosti, hladno je kritizirana kao da se drži nerealnih snova.
    Specifičan napušteni vid u zapadnim zemljama, osjećam se kao da mi se to dogodilo.
    Gospodin Kishida trebao bi biti taj koji će shvatiti da njegov san o svijetu bez nuklearnog oružja i njegov stav oslanjanja na druge zemlje za nacionalnu obranu sada čine da Sjedinjene Države izgledaju zastrašujuće.
    Odluka SAD-a da ne intervenira u Ukrajini dala je ton politici Zapada.
    Mnoge zemlje, uključujući Britaniju, Francusku i Japan, slijede vodstvo SAD-a.
    Malo je vjerojatno da će ekonomske sankcije i druge taktike biti dovoljne za prevladavanje vojne invazije ruskog predsjednika Vladimira Putina. Ipak, sada je prioritet zadržati zemlje G7 na okupu.
    Ali Bidenova administracija ni to nije uspjela.
    “Najbliži od Hladnog rata.”
    Tipičan primjer za to je Njemačka.
    Svrha posjeta njemačkog kancelara Scholza Ukrajini i Rusiji od 14. do 15. studenoga bila je utvrditi gdje leže Putinovi ciljevi.
    Kako će Rusija upravljati Ukrajinom nakon što zauzme Kijev?
    Ako uzme resursima bogat istok, hoće li zauzeti i Zapad, koji ima manje resursa i sadrži Černobil?
    Narodnu Republiku Donjeck i Lugansk na istočnoj strani granice s Rusijom kontroliraju proruski orijentirani stanovnici. Moglo bi se razmotriti bilo koji broj scenarija, poput toga da li dvije republike trebaju biti neovisne o tome treba li se uspostaviti proruska vlada u Kijevu i staviti pod rusku kontrolu, kao što je Rusija uspješno pokušala u Kazahstanu. Mogućnosti su beskrajne.
    Scholz bi mogao pokušati pokrenuti Sjeverni tok 2, plinovod koji povezuje Rusiju i Njemačku.
    Njemačka, koja se oslanja na Rusiju za 60% svojih energetskih potreba, treba imati na umu da bi mogla na kraju postati heretik u G7 i djelovati u korist Rusije.
    Usred kaosa, u Nagatachu su se pojavili izvještaji da bi Rusija mogla pokrenuti vojnu invaziju 16. ožujka.
    Ujutro 14. travnja g. Kishida je održao sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost (NSC), ali nije naznačio svoju politiku po pitanju Ukrajine.
    Ne počinje li g. Kishida zalutati zajedno s g. Bidenom?
    Ne razvija li se američka velika strategija sada u najnepovoljnijem smjeru, daleko od svog izvornog cilja koncentriranja napora na Kinu, najveću prijetnju?
    Zbigniew Brzezinski, koji je bio pomoćnik predsjednika za pitanja nacionalne sigurnosti u Carterovoj administraciji, jednom je upozorio da je Kinand Rusiji ne bi trebalo dopustiti da formira veliku koaliciju, a velika koalicija između Kine i Rusije bila bi najveća prijetnja Sjedinjenim Državama.
    Predsjednik Biden ispuzao je iz Afganistana krajem kolovoza prošle godine.
    Unatoč tome, njegova strateška namjera da se povuče s Bliskog istoka i usredotoči se na Kinu prihvaćena je kao ispravna.
    Ali sada, umjesto da se koncentriraju na Kinu, SAD je zbližio Kinu i Rusiju.
    Ako pogledate zajedničku izjavu nakon summita Kine i Rusije održanog u povodu Olimpijskih igara u Pekingu, njihova velika koalicijska linija je jasna.
    Kina i Rusija tvrdile su da su prave demokracije i hvalile su svoju usredotočenost na UN.
    Vjeruju da mogu pobijediti ako uključe slabije zemlje i nadmaše ih.
    Rusija je podržala “politiku jedne Kine” i izjavila da je “Tajvan dio Kine” i da “Rusija ne dopušta nezavisnost Tajvana”.
    Protivio se strategiji Indo-Pacifika pod vodstvom SAD-a i Japana kao “izgradnje zatvorenog bloka” i žestoko se protivio “AUKUS-u”.
    Rusija je laskala da je važna realizacija “Zajednice zajedničke sudbine” predsjednika Xi Jinpinga i okrivila Japan ispuštanje vode s tritijem u ocean.
    Dodao je kako su dvije zemlje “najbliži savez od Hladnog rata”, rekao je.
    “Nikakvo vojno savezništvo jedva da je spas”, kažu vlasti.
    Najbolji pijanac u politici
    Istaknuo je Tadae Takubo, potpredsjednik Japanskog instituta za nacionalne osnove i vodeći istraživač u Nixonu.
    “Sada je vrijeme za usvajanje obrnute Nixonove strategije”, rekao je. Kada je Sovjetski Savez bio intenzivan, Nixon je odvojio Kinu od Sovjetskog Saveza i doveo Sovjetski Savez do kolapsa. Sada kada je Kina postala div, moramo usredotočiti svoju mudrost na povlačenje Rusije od Kine. To je bio cilj bivšeg premijera Abea i bivšeg predsjednika Trumpa.”
    Njihovi pokušaji su pali sa strane, ali može se reći da je velika strategija koju su zamislili bila ispravna.
    Ipak, što premijer Kishida poduzima po pitanju ukrajinske krize?
    Gospodin Kishida bio je ministar vanjskih poslova četiri godine i sedam mjeseci pod premijerom Shinzom Abeom.
    Kao jedan od najboljih pijanica u političkom svijetu, g. Kishida je sigurno imao mnogo prilika za piće s gospodinom Lavrovom, ruskim ministrom vanjskih poslova.
    Zašto ne može iskoristiti ovu osobnu mrežu?
    U svojoj knjizi, gospodin Kishida piše: „Nema boljeg stručnjaka za diplomaciju i obranu od mene.
    Isto vrijedi i za ministra vanjskih poslova Yoshimasu Hayashija, za kojeg kažu da je briljantan čovjek. Pa zašto onda ne koristi svoj briljantni um za rusku diplomaciju?
    Čelnici Ministarstva vanjskih poslova žale da nemaju kontakata u Japanu.
    Ali ako se Japan ne trudi riješiti krizu, ne postoji način da traži od SAD-a i europskih zemalja da pruže ruku pomoći kada slična kriza pogodi Tajvan, Senkakue ili Okinawu.
    Pretpostavimo da se smatra da Japan nije djelovao tijekom ukrajinske krize, koja prijeti spasu Europe. U tom slučaju, malo je vjerojatno da će međunarodna zajednica odgovoriti na zahtjev za pomoć, budući da je kriza na Tajvanu nepredviđena situacija za Japan.
    Ukrajina se odrekla svog nuklearnog oružja koje je nekada imala i predala ga Kučiji, vjerujući u to obećanje svih stalnih članica Vijeća UN-a da neće napasti Ukrajinu.
    Ali sada, nijedna zemlja nije spremna vojno intervenirati kako bi pomogla Ukrajini.
    Dakle, Ukrajinci se doslovno očajnički žele boriti sami.
    Japan, s druge strane, nije revidirao svoj ustav. SDF nije čak ni “nacionalna vojska. Imaju li narod Japana volje za borbu?
    Gospodin Kishida samo zagovara tri nenuklearna principa i smanjenje nuklearnih snaga.
    Postoje znakovi da SAD postaju sumnjičavi prema gospodinu Kishidi zbog njegove nerealnosti.
    Osim ako se g. Kishida i g. Hayashi ne pozabave stvarnošću, neće zaštititi Japan, a kamoli Tajvan.