“Gramofon civilizacije”, revidiran 2022.
“Gramofon civilizacije”, objavljen 2010/7/17, bit će reorganiziran i ponovno poslan 21.2.2022.
Samo nekoliko dijelova je uređeno, a većina teksta je originalna.
Početi.
Brojke u ovom radu odnose se na srpanj 2010., ali budući da je realnost da su brojke o BDP-u, itd., gotovo iste kao sada, uključene su takve kakve jesu.
Međutim, koristim sadašnje vrijeme kao vrijeme da se osvrnem unatrag.
Prema Wikipediji, teorija hegemonijske stabilnosti je teorija koju je objavio ekonomist Charles Kindleberger, a uspostavio Robert Gilpin, a koja kaže da svijet treba biti stabilan i ekonomski razvijen uz hegemoniju jedne zemlje;
Prvo: Država mora imati nadmoćnu političku i ekonomsku moć ili hegemoniju.
Drugo: Hegemonistička moć mora razumjeti slobodno tržište i izgraditi međunarodni sustav kako bi ga ostvarila.
Treće: Uživanje beneficija u međunarodnom sustavu od strane hegemona
Činjenica da su SAD sada prava hegemonistička sila vrlo je aktualna u svjetlu ovih uvjeta.
Prije trideset sedam godina pitao sam se zašto u svijetu postoje hegemonističke države.
Kad sam bio u Rimu osam dana poslovno, primijetio sam da je “Pola svijeta još uvijek siromašno, ne mogu ni jesti. Zato nam treba zemlja koja može žestoko napredovati.”
I tako, nekako, novac teče u Afriku, na primjer.
Shvatio sam da je od nove ere to bila Italija-Portugal-Španjolska-Francuska-Engleska-Sjedinjene Države-Sjedinjene Američke Države&Japan.
To je gramofon civilizacije.
Prije trideset i sedam godina, SAD je postao hegemonistička nacija i kihnuo je nakon samo 50 godina.
Uloga hegemonije kao hegemonističke sile za rast zemlje u razvoju neizbježno vodi ka ekonomiji visoke potrošnje koja je otišla predaleko, a proračunski deficit se povećao. Kao rezultat toga, svijet je u opasnosti ako se ovaj trend nastavi.
Potrebna nam je vrlo slobodna demokracija da bismo napredovali uz SAD.
Japan je jedini izbor.
Jer Japan je stvorio prvu civilizaciju u povijesti čovječanstva bez klase, bez ideologije i bez religije, pod pretpostavkom da je SAD kršćanska nacija.
U 50 godina otkako je hegemonija prenesena s Britanije na SAD, svjetsko stanovništvo se udvostručilo na 6,5 ​​milijardi.
Jedna država, Sjedinjene Američke Države, ne može spasiti svijet. Čak i sada, SAD vrište u pomoć.
Europa, Japan, Kina, povećajte domaću potražnju. *U 2022. bilo bi nečuveno uključiti Kinu. okrenulo se
Pa ipak, 2009. sudionici japanske burze komentirali su da moramo napustiti SAD i od sada se oslanjati na Kinu.
Tragedija je što Japan nije shvatio da je prije 37 godina okrenuo gramofon civilizacije.
Masovni mediji itekako su odgovorni za “izgubljenih 20 godina Japana” tako što posjeduju glupi osjećaj za pravdu bez shvaćanja istine.
Hegemonistička nacija bi trebala trajati 200 godina.
Apsurdno je reći da je era Japana završila.
Japan mora nastaviti napredovati sljedećih 170 godina kao superekonomska sila koja stoji uz ili nadopunjuje Sjedinjene Države.
Japan, koji se odrekao svih oružanih snaga osim prava na samoobranu u svom Ustavu, trebao bi prepustiti oružane snage Sjedinjenim Državama i nastaviti ekonomski napredovati.

• Napisao sam ovaj dio s ironijom na umu, kao što znate, govorio sam upravo suprotno od ove gluposti, da bi Japan trebao prepustiti svoje oružane snage SAD-u.
  Zašto je Japan stagnirao posljednjih 20 godina?
  Iskreno rečeno, propali su mediji i politika, koji imaju mentalnu dob od 12 godina.
  Svakodnevno izložene inovacijama i konkurenciji, japanske tvrtke među najboljima su na svijetu u usavršavanju tehnologija svjetske klase u svojim područjima, pa čak i zauzimaju veliki udio na tržištu.
  Osobine napornog rada i nezanemarivanja detalja, u kombinaciji s visokom razinom obrazovanja, čine Japan industrijaliziranom nacijom s najznačajnijim osobnim bogatstvom na svijetu od 1500 bilijuna jena.
  Japanski mobiteli su uistinu veličanstveni, ali su toliko sjajni da je Japan samozatajan kao Galapagos tehnologije.
  Kina, kao država, je Galapagos svijeta. Ipak, iskoristila je svoju veliku populaciju od 1,3 milijarde ljudi da nastavi slabiti Yuan kao naciju.
  Od 2022. Kina je ukrala sve vrste tehnologije sa Zapada.
  Ono što bi Japan trebao učiniti je iskoristiti svoj novac, koji je još uvijek najveća svjetska osobna imovina od 1500 bilijuna jena, i vratiti sredstva koja je stvorilo društvo (rezultat vrijednih i talentiranih radnika koji su podržavali Japan kao industrijsku naciju) društvu.
  Pravi razlog stagnacije Japana u posljednjih 20 godina je taj što je Japan, kao kapitalistička zemlja, nastavio prezirati burzu, koja je temelj kapitalizma.
  Zato smo bili naivčine.
  Niti jedan moj kolega iz razreda nije radio u tvrtki za vrijednosne papire.
  Brokerske tvrtke nazivamo burzovnim mešetarima, a dionice ne želimo. Najbolji ljudi s Harvarda i drugih sveučilišta uSAD je otišao u G.S. Securities i druge tvrtke i postao uzastopni tajnici riznice.
  Razlog zašto je jen postao valuta nesklona riziku i zašto svaki put cijeni je taj što je Japan rijetka zemlja u svijetu u kojoj japanski pojedinci financiraju više od 95% državnih obveznica.
  Ako se 1% osobne imovine (10 trilijuna jena) usmjeri na burzu, Japan će brzo postati ogromno tržište koje se nadvija nad SAD-om, tj. globalna financijska moć.
  Trebalo bi smanjiti poreznu stopu na nulu (s potvrdama koje dokazuju da je novac otišao u potrošnju).
  TSE se često kreće preko 100 milijardi jena za jednu dionicu svaki dan.
  Dok američki vlasnici imovine ulažu dvije trećine svoje imovine u dionice = novac se vraća društvu, a gospodarstvo postaje još veća stvar, većina japanskih pojedinačnih vlasnika imovine to ne čini.
  Činjenica da je 70% tržišta dionica, temelj kapitalističke zemlje, u stranom vlasništvu, ravna je preuzimanju neke zemlje.
  Ako bi se 10 bilijuna jena, samo 1% od 1500 bilijuna jena u osobnoj imovini, premjestilo, udio stranog kapitala odmah bi bio u rasponu od 10%.
  Dovoljno je samo stabilizirati i osigurati gospodarstvo i reći da smo globalni.
  Osjećam da se iza riječi “globalno” krije pohlepa.
  Trenutno strani kapital drži oko 88 bilijuna jena u japanskim dionicama (oko 45% ukupnog iznosa).
  Deset posto naše imovine, odnosno 100 trilijuna jena, bit će usmjereno na stjecanje udjela u najboljim velikim japanskim tvrtkama i tvrtkama koje drže postotak svjetskog tržišta u raznim područjima.
  Ukupni iznos dionica domaćeg kapitala iznosit će 296 bilijuna jena.
  Da su dividende neoporezive (što već postoje u Singapuru), deflacija bi odmah završila.
  Ali samo s računima koji dokazuju da su ga konzumirali.
  Budući da bi prosječna dividenda kotiranih tvrtki trebala biti oko 2% godišnje, ogroman novac (5,92 trilijuna jena) će ići na potrošnju (širenje domaće potražnje, rast BDP-a).
  Prosječna dividenda je sada vjerojatno oko 3%*.
  Kad bi sveo ne samo dividende nego i poreze na dioničke transakcije na nulu (s potvrdama), količina novca koja ide u potrošnju bila bi još enormnija.
  Pretpostavimo da je 1% osobne imovine svaki dan odlazilo na tržišno trgovanje, a 10% na stjecanje dionica izvrsnih tvrtki u Japanu, industrijskoj zemlji. U tom slučaju, sasvim je jasno da bi svijet počeo gledati TSE i OSE te NYSE i NASDAQ.
  Ako ogromna količina novca ide u potrošnju, to će dovesti do ogromnog povećanja domaće potražnje.
  Izvrsni svjetski proizvodi i luksuzna roba koja fascinira japanski estetski osjećaj također će se konzumirati u nevjerojatnim količinama.
  Japan bi trebao sam odlučiti o svom putu.
  U pravom smislu riječi, kao otočna država s najvećim svjetskim financijskim tržištem i najnaprednijom svjetskom tehnologijom u raznim područjima, Japan bi trebao biti Galapagos svijeta.
  Sljedećih 170 godina trebali bismo uživati ​​u tome što smo svjetski prvaci na razini Sjedinjenih Država.
  To je uloga zemlje koja je okrenula gramofon civilizacije.
  Neizbježno će biti i spasitelj svijeta.
  Nažalost, povećanje poreza na potrošnju koje zagovara Yoshiyasu Ono neće vratiti Japan u normalu.
  Naravno, bilo bi puno bolje igrati “Sorrowful Japan” umjesto Santanine “Sorrowful Europe” nakon što je ispunio svoje vrijeme (200 godina je lekcija povijesti) kao red slave i slave nego suočiti se s padom u jadnoj i budalasta država.
  170 godina prerano je odustati i jadikovati.
  Ne trebamo se brinuti o tome što rade druge zemlje.
  Nedavna financijska previranja dokazala su da kapitalizam nikada nije 100% u pravu.
  Istina je i da se naši životi i vrijednost velikih korporacija ne mijenjaju svakodnevno.
  Također je dano da je demokracija suprotna kapitalizmu.
  Kao još jedna zemlja u svijetu koja se razlikuje od SAD-a, dionice najboljih tvrtki ne padaju; nastavljaju gore.
  One padaju samo kada se učinak tvrtke pogorša do točke u kojoj ne isplaćuje dividende (i menadžer je odmah otpušten).
  Čak i u takvim slučajevima, ako je to zbog više sile uzrokovane financijskim previranjima koja potječu sa Zapada, mi Japanci ćemo bez žaljenja pokazati jednu od naših jedinstvenih karakteristika i izdržati zajedno bez prodaje svojih dionica.
  Nitko se neće buniti ako stvorimo takav kapitalizam u svijetu.
  Mnoga će se djeca roditi u obilju kao šampioni.
  Zato će trajati 200 godina.
  Dok populacija ne bude barem toliko brojna kao SAD (dvostruko veća nego sada), dok ne poštujemo SAD, ali ne trebamo uopće obraćati pažnju na to. Dok ne postanemo barem toliko velika potrošačka nacija kao SAD…….
  Postoji mnogo mjesta za život diljem Japana.
  Možemo se oprostiti od riječi “depopulacija” i “ruralna iscrpljenost”.
  Rađajte i odgajajte svoju djecu.
  Ova zemlja je puna prekrasnih oceana, zelenih šuma i planina.Zahvaljujući monsunskoj klimi, naša je zemlja jedna od najljepših zemalja svijeta, s četiri različita godišnja doba.
  Nema potrebe koncentrirati se samo na gradove poput Tokija i Osake.
  Pojaviće se zemlja u kojoj ljudi mogu jesti ukusne i sigurne usjeve i svježe ulovljene plodove mora, plivati ​​u oceanu, trčati po poljima, gledati u vrhove planina, juriti za svojim primitivnim ljubavnicima i pričati o ljubavi.
  Da, Proljeće cvjetanja breskve, još 170 godina u ovoj otočkoj državi.
  To je naša prava uloga.
  Vidim kako se zavist svijeta skuplja u mojim rukama.
  To je sljedećih 170 godina u Japanu.
  Zato smo imali zapaljive bombe, Hirošimu i Nagasaki.
  Četiri milijuna ljudi (od kojih je većina mladih i lijepih poput vas) nije umrlo uzalud.
  Umrli su za nas, za našu sadašnjost, da ovu zemlju učinimo najbogatijom i najljepšom na svijetu, zemljom u kojoj možemo uživati ​​u najvišoj razini slobode i inteligencije.
  Umrli su da bi ova prekrasna zemlja postala zemlja pobjednika slobode i intelekta.
  Možemo im se odužiti samo tako da postanemo najprosperitetnija nacija na svijetu i damo svijetu do znanja zašto je Japan tako profitabilan.
  Konačno je.
  Japan će postati vodeća svjetska financijska sila, vodeća svjetska snaga kapitalizacije burze i vodeća svjetska tehnološka sila, koja će nadvisivati ​​Sjedinjene Države.
  Nastavit će napredovati sve do skretanja civilizacijskih tablica iz Japana u drugu zemlju sljedećim redoslijedom.
  To se neće dogoditi sadašnjoj Kini.
  Gramofon civilizacije neće okrenuti samo gospodarstvo.
  Gramofon civilizacije može okrenuti samo zemlja koja je stvorila istinsku slobodu i vrhunsku inteligenciju, a ne samo ekonomski prosperitet.
  Sve dok je Kina komunistička diktatura, gramofon civilizacije se neće okrenuti.
  Sve dok Indija ne može prevladati kastinski sustav, neće se okrenuti.
  Predviđam da će se okrenuti prema Brazilu, gdje je jedini problem jaz između bogatih i siromašnih te siromaštvo.