Slijedi članak Hiroshi Yuasa koji se pojavio u današnjem Sankei Shimbunu pod naslovom, Može li Kina pustiti „Os zla?
Hiroshi Yuasa je pravi novinar.
Ovaj članak je obavezno čitanje za Japance i ljude diljem svijeta.

Prošle veljače, divovska reprodukcija tapiserija Picassove “Guernice” ponovno je obješena na zid ispred Doma Vijeća sigurnosti u sjedištu UN-a.
Guernica, Picassovo remek-djelo, temelji se na tragediji neselektivnog bombardiranja njemačkih trupa grada u Baskiji na sjeveru Španjolske tijekom građanskog rata u travnju 1937. godine.
Pakleni prizori žene koja se bori u plamenu i majke koja vrišti dok u naručju drži svoje dijete kao da odražavaju trenutnu devastaciju u Ukrajini.
Ruski predsjednik Vladimir Putin napao je Ukrajinu tenkovima i projektilima, rekavši da neće napasti Ukrajinu, te bombardirao srednje do visoke stambene zgrade i škole. Rekao je da će ciljati samo na vojne objekte.
Tragedija “Guernice II” i njezinih pristaša
Pokolj u kojem su bili uključeni civili, koji je Picasso mrzio, dogodio se u 21. stoljeću kao tragedija „Guernice II.
Ipak, u glavnom gradu Kijevu, gdje je zvuk bombi i dalje odjekivao, rekla je: “Ja ću braniti svoju domovinu. Ova zemlja je sve što je važno”, rekla je 26-godišnjakinja, a njezine su me riječi pogodile.
To je vrsta ljubavi prema domovini i osjećaj misije koju je japanski narod izgubio od kraja Drugog svjetskog rata.
Na izvanrednoj posebnoj sjednici 2. ožujka, Opća skupština UN-a usvojila je rezoluciju kojom se osuđuje Rusija zbog nasilnog kršenja njezina teritorija i neovisnosti, smatrajući napad na Ukrajinu “agresijom” kršenjem Povelje UN-a.
Sto četrdeset i jedna država, uključujući Japan, Sjedinjene Države i Europu, podržala je rezoluciju. Za usporedbu, pet zemalja, uključujući Rusiju, bilo je protiv, a 35 zemalja, uključujući Kinu i Indiju, bilo je suzdržano.
Kina, posebice, odbija napad Rusije na Ukrajinu, s kojom je stupila u odnos “nove osovine”, opisati kao “agresiju”.
Kineska vanjska politika temelji se na “Pet principa mira”, koje je tadašnji premijer Zhou Enlai iznio nakon osnutka zemlje. Temelji se na načelu da nikada neće podržavati narušavanje suvereniteta drugih zemalja ili miješanje u njihove unutarnje stvari.
To je načelo trebao biti razlog zbog kojeg nije priznala rusku aneksiju poluotoka Krima na jugu Ukrajine 2014. godine.
Pod predsjednikom Xi Jinpingom, međutim, teritorijalne su ambicije prevladale nad načelom obrane suvereniteta.
On očito slijedi ovu ambiciju u Južnom kineskom moru i Istočnom kineskom moru, krši indijske granice i vrši pritisak na Tajvan kojim se demokratski upravlja iz zraka i mora.
Zašto ne osuditi rusku “agresiju”?
Kako prenosi Radiopress, na tiskovnoj konferenciji 24. veljače u kineskom ministarstvu vanjskih poslova, inozemna novinarka i glasnogovornica Hua Chunying razmijenila je iskre oko ove definicije “agresije”.
Novinar novinske agencije AFP upitao je: “Mislite li da je prihvatljivo napadati drugu zemlju ako napadate samo vojne ciljeve?
Hua Chunying izrazila je nelagodu i zbunjenost da bi se “definicija agresije trebala vratiti na početnu točku rješavanja trenutne situacije u Ukrajini”. Ukrajina “ima kompliciranu povijesnu pozadinu, a ovaj aspekt promjena nije nešto što svi žele vidjeti.”
Njezina je primjedba bila neodlučna.
U smislu definicija prema međunarodnom pravu, “invazija” je napad na moć ili teritorij protivnika bez obzira na njegovu svrhu, dok je “agresija” jednostrano oduzimanje silom suvereniteta, regije ili neovisnosti.
Dakle, napad ruskih snaga na Ukrajinu jasan je čin agresije koji narušava suverenitet i neovisnost.
Novinar Reutersa je dalje upitao: “Dakle, podržavate li invaziju?” na što je Hua izrazila frustraciju, rekavši: “Ne sviđa mi se takav način postavljanja pitanja.
Hua je izjavio da “kineska strana nije strana u tome i da je dosljedno pozivala na nagodbu”, ali je Kina kupila velike količine ruske energije i pšenice iza scene.
Isključivanje velikih ruskih financijskih institucija iz Međunarodnog društva za međubankovnu financijsku Kinu također je ostavilo prostor za “rupu” isključivanjem velikih ruskih financijskih institucija iz SWIFT-a, međunarodne mreže plaćanja kojom upravljaju Japan, SAD i Europa.
Strateški interesi u suprotstavljanju SAD-u
Kasnije, kada je Vladimir Putin iznio svoje “nuklearne prijetnje”, svijet je shvatio koliko opasan može biti “ranjeni medvjed”.
S nazirućim sablastom “pada Kijeva”, industrijalizirane sile Grupe sedam (G7) ujedinile su se u sukobu s Rusijom te je formirana Organizacija Sjevernoatlantskog pakta (NATO), najveća svjetska međunarodna organizacija. NATO je vraćen na svoju izvornu strategiju ruskog obuzdavanja.
Osamo Kina još nije odustala od svog “novog stožera” kinesko-ruske suradnje kako bi se suprotstavila strateškom interesu Sjedinjenih Država.
Usred svega toga, šokantno izvješće u izdanju New York Timesa od 3. ožujka (SAD) tvrdilo je da su kineski dužnosnici početkom veljače zatražili od Rusije da ne napada Ukrajinu do nakon Zimskih olimpijskih igara u Pekingu.
Zapadno obavještajno izvješće na kojem se temelji sugerira da su kineske vlasti bile svjesne planova i namjera Rusije prije nego što je Mouthshire napao Ukrajinu.
Peking je to odmah demantirao.
Datum “početka veljače” poklapa se s Putinovim posjetom Pekingu, suočenom sa zapadnim diplomatskim bojkotom Olimpijskih igara u Pekingu.
On i Xi sastavili su neuobičajeno dugačku zajedničku izjavu, usredotočujući se na to da “Kina i Rusija brane jedni druge temeljne interese”.
Kina i Rusija priznale su da su ušle u novu eru, izvlačeći teoriju o padu SAD-a, rekavši da je “svijet postao multipolaran i da je došlo do promjene moći.
Imajući na umu SAD, također su napisali da će “eliminirati uplitanje vanjskih sila” i suprotstaviti se “daljnjem širenju NATO-a”.
Išli su dalje i kazali da “prijateljstvo između naše dvije zemlje nema granica, a ne postoje zabranjena područja za suradnju.
Iz perspektive zapadnog društva, to se može promatrati samo kao uspostavljanje “osovine zla” usmjerene na uništenje liberalnog međunarodnog poretka.
Plan za izbjegavanje dvostrukog samoubojstva s Rusijom i jahanje na pobjedničkom konju
Čak i ako je Ukrajina gospodarski partner Kini, koja je uložila mnogo u Ukrajinu, Kina vjeruje da odnosima Kine i Rusije treba dati prioritet kako bi se natjecali sa Sjedinjenim Državama.
Kako bi se suprotstavili američkoj obrani Tajvana, oni vjeruju da je bitno raspršiti svoju moć s “azijske fronte” u zapadnom Pacifiku na “europsku frontu” u istočnoj Europi.
Ipak, ne mogu si priuštiti da sudjeluju u invaziji na Ukrajinu i završe u srdačnom sukobu s Rusijom.
Optužujući Zapad za raspirivanje ruske prijetnje, on ostaje u poziciji da poziva na što prije smirivanje situacije.
Kina će moći utvrditi posljedice rata i zajahati pobjedničkog konja.
Za Japan, liberalnu naciju koja se nalazi u susjedstvu središnjih kina i Rusije, pouka ukrajinskog rata je da sve dok diktator misli da je “moć pravda”, i sporazum i memorandum mogu biti ukinuti.
Budimpeštanski memorandum o razumijevanju (MOU) iz 1994. bio je sigurnosno jamstvo koje su SAD, Britanija i Rusija obećale Ukrajini, koja je stekla neovisnost kada se Sovjetski Savez raspao.
Kao rezultat toga, Ukrajina je vratila sve svoje nuklearno oružje Rusiji do 1996. godine.
Rusija je ugasila memorandum svojom aneksijom poluotoka Krima 2014.
Ako je napuštanje nuklearnog oružja vrijeme da se pripremite za invaziju druge zemlje, onda je posjedovanje nuklearnog oružja vrijeme da se oslobodite opasnosti od invazije.